Namarie

Jadranka i Ivek

Dobar dan dragi blogeri, vratila se ja sa malenog godišnjeg odmora. Dan 27, (toliko naime menga kasni) promjena nema. Panika je velika na vidiku, jer je već i moje Sunce počele donositi različite zaključke u svezi glede kašnjenja moje menstruacije. Svi su nekako zabrinuti.
Moram napomenuti da sam danas ostale bez ikakvih riječi. Moje srce naprosto skakuće od miline koju su prouzrokovale sljedeće situacije.
Prva situacija ili ti po engleskom "sičuejšn" odnosi se na ono što i malene pitce na granama znaju kako naš dićni premjer Ivek malo štiti krivo gorivo. Tako nas lijepo danas u okeca bode cijena 8,49 (mislim). Nekak u svoj svojoj matematičkoj nepismenosti, vidim da je taj broj ipak iznad 8,00 kn ili je možda matematička decimalna povijest promjenjana dolaskom dragog nam i nadasve sposobnog Iveka na vlast. Naravno, sasvim je moguće da je Ivek premjer očaran našom Peleopicom zaboravio što je sve obećao, pa je ovo magično poskupljenje, kliznulo niz njegove prste. Ali ima u ovome i nečega dobroga. Na stranu sva poskupljenja koja će potresti naš ionako mršavi i paučasti novčanik, barem će se ljudi više kretati. ZET i ostali javni gradski prijevoznici profitirati će poslavši inkasatore i kontrolore u zagušljive pokretne kutije i naplaćivati nam kazne zbog vožnje bez karata.
Druga situacija ili ti po engleskom "sičuejšn" odnosi se na teroristički napad na Kairo. Naravno, opet. Prošle godine, kada sam već doslovno ušla u avion, morali smo odgoditi putovanje, jer su neki zaluđenici u svoja bolesna tumačenja slobode i ljubavi uništili moj san o Egiptu. Danas sam, vjerujte, doslovno zaplakala. Zar opet?
Nije me strah, ali ne želim postati metom nekih ideaa, pa da mi zemlja koju maštam postane mrska. Ali znate kaj? Nema veze. Kaže sunce da je tako sve jedno. Ako nas hoće, onda nas niti skrivanje u mišju rupu neće spasiti.
Treća situacija ili ti po engleskom "sičuejšn" odnosi se na to da od miline i ponosa ne mogu ovo ni napisati. Jao tako sam ushićena i kako bi reklo Sunce moje, opet sam ironična. Moja otac je postao ponosni vlasnik dionica namjenjenih dobrovoljcima domovinskog rata. Što li da kažem, napišem? Nemam riječi. Zašto ironija? Evo zašto. Prvo, sramotno je pomisliti da ga na ovaj način kupuju ili se iskupljuju. već 10 godina moli nekakvu mirovinu, jer ga zbog teške bolesti i PTSP-a, nitko neće zaposliti. Na burzi je svo ovo vrijeme, bez naknade, a ne može dobiti nikakvu mirovinu jer kažu da se prije mora u potpunosti izlječiti?! Kako izlječiti bolest koja je neizlječiva? Kako tvrde, njegovo lječenje je u tijeku, pa ne mogu dati prognozu o njegovu konačnu zdravlju....Ajme tata kaj se nisi razbolil od bolesti koja je izlječiva? Tako mu i treba, kada nije u pohlepi svih drugih, tražio svoja prava onda kada je nešto i dobiti mogao. Veli da se nije borio za novac, već za mene. Eto milina me hvata kada vidim našu Jadranku i našega Iveka...

Objavio Namarie od prstena u 25. travanj 2006 12:19:00 | 2 komentara

Blogosfera

P.S.S. Ugodni Vam blagdani te sretan Uskrs

P.S. Malena misao za sve Vas poštovane blogere, diljem cijele svijetske blogosfere. Misao ma gdje da bili, ma što da radili. Misao jedna za sve tužne, sretne, nasmijane, utučene i depresivne. Misao za sve muškarce, žene, dame i gospodu. Misao za svaku majku, za svakoga oca, za svako dijete. Misao za vikend....
[B]" Sanjaj, ono što bi želio sanjati........
Pođi tamo, gdje god želiš biti....
Budi, što želiš biti.......
jer imaš samo jedan život i samo jednu mogućnost, da stvoriš sve,
što želiš stvoriti..."[/B]

Veli mene jučer moje Sunce da sam ja jedna velika ogorčenjakuša. Da sve moram iskritizirati, iskomentirati. Ma nije tomu baš tako. Kaže da u ničemu ne vidim pozitivno. Popljuvah gradnju toplica u Zagrebu. Čemu??? Neka se rađe urede i poboljšaju one koje imamo. Popljuvah i gradnju autocesta u lijepoj našoj. Kaj će mi autocesta, kada uskoro od silne ljepote naših domaćih ulica, autom me na autocestu niti pustiti neće. Neka prije obnove sve ceste, ulice, uličke i kutičke gradova naših. Nisam ogorčenjakuša. Ne pljujem baš po svemu. Ima stvari kojima se iskreno veselim. Također drago mi je zbog postojanja svih ne vladinih i ne profitabilnih ustanova koje ova naša lijepa domovina ima. Drago mi je zbog svih doborovoljaca "zelenoga mira", svih koji danonoćno bdiju nad pravima životinja. Nisam ogorčena na udruge koje zastupaju prava djeteta, žena, obitelji i onih koje zastupaju prava muškaraca. Ogorčena jesam, da, na one lovce na tuljane. Gamad jedna. I ja bi njih tako nabijala po glavi, baš kako i oni nabijaju malene, bespomoćne tuljane. Nisam ogorčena na gradnju vrtića i Crkava, ogorčena jesam što će njihova gradnja odnjeti i još jedan dio zelenih nam površina. Nisam ogorčena na nova plava prometala grada Zagreba, ogorčena jesam na sve skuplju i skuplju kartu prijevoza. Nisam ogorčena na lijepo plovidbu oceanima, morima i rijekama, ogorčena jesam na tankere koji ugrožavaju egzistenciju predivnih morskih životinja, morskih pasa, riba, školjka, rakova, algi, dupina...Nisam ogorčena što će se jednom do Zagorja brže doći, ogorčena sam što će zbog toga nastradati jedna gora. Nisam ogorčena. Stvarno nisam. Potpuno sam u euforiji. Neizmjeno me raduje gradnja staklenih zgradurina, postavljanje tako blesave ulične rasvjete, koja umjesto da osvijetljava ceste, osvijetljava nebo. Baš ta rasvjeta ubi na milijune malenih kukaca i mušica. Baš me raduje diga dionica asfalta kroz ili pored nacionalne parkove. Tako, da stranci uživati mogu. Euforična sam, ne ogorčena.

(Dobri stari, stigli mailom)
1.Zasto zene ujutro kad se probude trljaju oci? -Jer nemaju jajca

2.Koja drzava slici na picku? -Neki kazu Britanija jer je non stop vlazna,
drugi kazu Rusija jer non stop krvari, a treci Srbija jer non stop trazi neki kurac.

3.Gdje plavusa ima crne dlake? -U ustima.

4.Kuc, kuc! "Tko je", upita baka. "Raznosioc pizza!" "Udji, udji", kaze baka, " i raznesi i moju!"

5.Kopala Fata po kontejneru za smece i dok je bila onako nagnuta, naidje Mujo, sprci je zguza i zakljuci: "Jebote, baciti zenu u smece, a picka jos valja!"

6.Koji je skuplji dio na zeni, gornji ili donji? Gornji, jer litra mlijeka kosta 5 kuna, a lizalica 1,5 kuna.

7.Koja je razlika izmedju zene i drzave? Drzavu treba cuvati od
neprijatelja, a zenu od prijatelja!

8.Sto je impotencija? Kad se mozak pocne kurciti, a kurac filozofirati.

9.Grudnjak je najdemokraticniji dio slobode. On potiskuje velike, podize male, a masu drzi na okupu.

10.Pitaju djeda od 90 ljeta: "Djede, kako te sluzi ona stvar?" On: "Ka
momak!" "Kako ka momak??" "Tako, ja mu nadjem posao a on nece da radi!!!"

11.Koja je razlika izmedju sladoleda, picke i guzice? Sladoled se lize zbog slasti, picka zbog strasti a guzica zbog vlasti.

12.Zasto pita zagori, zasto zub zaboli, zasto zena zatrudni?
Zato jer se ne izvadi na vrijeme!!!

13.Ide bakica ulicom i nailazi na upotrebljeni prezervativ. Lagano se
sagne, digne i kaze :"Ajme, ova danasnja mladez... uvijek ostave najbolje! Srrrk!"

14. Sto je drkanje? - Kad od ruke praviš picku, a od kurca budalu.

Objavio Namarie od prstena u 13. travanj 2006 13:10:00 | 4 komentara

Aleksandar Veliki

Ostavljam Vas sa jednom rečenicom, misi, natuknicom (malo previše gledam TV, Umri muški....)
"Kada je vidio svoje carstvo Aleksandar Veliki je zaplakao,
nije imao više ništa za osvojiti..."

Pazite da se to i Vama ne dogodi...

http://eurosmijeh.blog.hr objavio je sljedeće:
1) New York City ima 11 slova. 2) Afghanistan ima 11 slova. 3) Ramsin Yuseb (terorist koji je prijetio da ce srusiti Blizance 1993. godine) ima 11 slova. 4) George W Bush ima 11 slova. Ovo bi mogla biti puka slucajnost, ali postaje zanimljivije: 1) New York je bila jedanaesta savezna drzava SAD-a. 2) Prvi avion koji se zabio u Twin Towers je bio let broj 11. 3) Let 11 je imao 92 putnika. 9 + 2 = 11. 4) Let 77 koji se takoder zabio u tornjeve je imao 65 putnika. 6 + 5 = 11. 5) Tragedija se dogodila 11. rujna, ili kako Ameri kazu, 9/11. 9 + 1 +1 = 11. 6) Datum tragedije (9/11) se poklapa sa Americkim brojem za hitne sluzbe (911). Opet 9 + 1 + 1 = 11. Slucajnost? Nastavite citati, pa cete mozda promijeniti misljenje. 1) Ukupni broj poginulih putnika otetih aviona je 254. 2 + 5 + 4 = 11. 2) 11. rujna je 254. dan u godini. Opet 2 + 5 + 4 = 11. 3) Bombaski napad u Madridu se dogodio 11.3.2004. 1 + 1 + 3 + 2 + 4 = 11. 4) Tragedija u Madridu se dogodila tocno 911 dana nakon napada na Blizance. Tu postaje jako cudno. Najpoznatiji simbol SAD-a, nakon zvjezdica i crta sa zastave, je Americki Orao. Stih koji slijedi je preuzet iz Kur'ana, Svete knjige Islama. 'Zapisano je da ce sin Arabije probuditi strahovitog Orla. Ljutnju Orla osjetit ce svi u zemljama Alaha, i makar ce neki drhtati u ocaju, drugi ce u nadi govoriti: ljutnja Orla je ocistila zemlje Alaha i tamo je zavladao mir.' To je stih 9.11 u Kur'anu. Jos uvijek ne vjerujete? Probajte ovo, mene je sokiralo. Otvorite Microsoft Word i napravite sljedece: 1) Utipkajte Q33 NY . To je sluzbeni naziv leta prvog aviona koji se zabio u Twin Towers. 2) Zacrnite ih i povecajte font na 48. 3) Promijenite font slova na WINDINGS. ovjek se malo zamisli, zar ne?

Objavio Namarie od prstena u 12. travanj 2006 13:44:00 | 2 komentara

Jer tako biti mora...

Još jedan slatki "apdejt"

(Treba meni dok ja shvatim...Hvala na prikazu moga posta na naslovnici. Namarie ponosna, nadasve ponosna)

Jedan "apdejt". Mene oduševio, možda oduševi još nekoga

Pismo Tehničkoj podršci
Poštovana gospodo iz Tehničke Podrške,
Prošle godine učinila sam upgrade s programa "Dečko"5.0 na "Suprug" 1.0.
Nažalost, novi program vrlo loše radi. Nekompatibilan je s knjigovodstvenim
softverom, pa je ograničio pristup aplikacijama "Garderoba" 12.2, "Cvijeće" 9.0 i "Nakit-24K" ver. 2.0, koje su savršeno funkcionirale pod "Dečkom"5.0.
Uz to, "Suprug" 1.0 je deinstalirao mnoge programme kao što su "Večera s plesom" 7.5, "20 - dnevno Krstarenje" 2.3 i "Večera sa svijećama" 6.1, a onda je instalirao nove, nepoželjne programe kao što su "Poker" 1.3, "Subotnji nogomet" 5.0, "Golf" 2.4 i "Nered svuda" 2004.
Također i program "Razgovor" 8.0 više ne funkcionira, a pokušaj njegovog pokretanja ruši sistem. Isto tako program "Suprug" 1.0 ni pod kojim uvjetima ne izvršava rutine "Promjena Pelena" 14.1 ili "Spremanje stana" 2.6. Pokušala sam problem riješiti patch-em "Zvocanje" 5.3, ali ovaj višenamjenski uslužni program ima ograničeno djelovanje.
Molim Vas da mi pomognete.

Odgovor Službe tehničke podrške
Ovo je čest problem na koji se korisnice žale i on nastaje uslijed zablude.
Mnoge korisnice rade upgrade sa "Dečka" 5.0 na "Suprug" 1.0 ne znajući da je "Dečko" 5.0 paket za zabavu, dok je "Suprug" 1.0 operativni sistem projektiran
tako da izvršava što manji broj aplikacija. Novi programi se mogu instalirati samo jednom godišnje, budući da "Suprug" 1.0 ima vrlo ograničenu memoriju. Zato razmislite o kupovini dodatnog softvera za poboljšanje performansi. Preporučujem "Toplu Hranu" 3.0, "Sexy Rublje" 1.1 i naročito "Strpljenje" 10.1. Kada se koriste zajedno, ovi programi će učiniti da "Suprug" 1.0 razvije karakteristike kao što su "Popravci po kući" 2.5, "Maženje+69" XP i "Najbolji prijatelj" 7.6. Savjetujemo da NI PO KOJU CIJENU ne instalirate program "Punica" 1.0. Ta aplikacija nije podržana i ubacit će "Supruga" 1.0 u petlju, u kojoj će se izvršavati samo "Pecanje" 9.4 i "Lov" 5.2, sve dok konačno ne upadne u program "Pivo" 6.0, koji izaziva generiranje fajlova "Pivski Trbuh" 9.1 i "Hrkanje Professional", koji se vrlo teško brišu.
(pristiglo na moju mail adresu 11.04.2006)

Dan 12. Gospođica crvena ženska prijateljica ne želi doći. Pitam se jer mi se to nešto sveti, zbog moje prvoaprilske šale sa kolegama? Nisam spremna za svetu majčinsku dužnost. Nisam. Možete li Vi mene zamisliti kao majku? Mene koja nisam sposobna odlučiti hoću li obući crnu jaknu ili sivu. Ah.
Nije mi namjera bila pisati Vam o svojim problemima, pa tako dosta o toj temi. Život piše čudne priče. Sjećam se dobro, nije tako davno bilo, tužnoga, shrvanog pogleda svoje prijateljice. U onim najzahtjevnijim godinama ostala je bez oca. Neću dirati stare rane i buditi staru tugu, jer za tim čovjekom svi smo patili. Bio nam je kao otac, prijatelj, susjed...
No da. To subotnje jutro, nekako sa čudnim osjećajem praznine odlučili smo na najskromniji način dragome susjedu uputiti posljednji pozdrav. Sjedili smo na kavici nakon tužnoga čina i svatko sa svojim mislima prizivao neka sretnija vremena. Bit svega ovoga je da smo sjedili u na subotnjoj zagrebačkoj špici. Bogovićeva ulica. Oni koji stanuju u Zagrebu dobro znaju kolika masa ljudi se sljeva u tu famoznu zagrebačku ulicu. Tako, pošto je ipak malo puhalo sjeli smo unutar kafića. Sada, uočila sam svoju dragu, tužnu prijateljicu (išla je i ona poslati posljednji pozdrav svome ocu) i u silnoj žurbi, potrčala sam po nju, ne gledavši naravno. Najednom mi se smračilo pred očima. Tres. U zaletu sam, cijelim tijelom (prvenstveno nosom i čelom) nabila tijelo na staklenu stijenu. Kaj ja znam, mislila sam da su to otvorena vrata!!!Izgledah kao oni likovi na crtiću kada se raskelje. I naravno 5556 ljudi prasne u smijeh. Malo sam se zavrtila i kao flegma (nitko nije niš vidio...) pošla po prijateljicu. Sramoto moja. Volim se ja zabubavati u staklo. I to obično čelom. Nemam pojma, kao da u mom ustroju živaca i iskustava ne postoji pojam stakla. Uvjerena sam uvijek da je staklo udaljenije od mene ili da ga uopće nema. Baš imam problema sa tim prozirnim površinama. Skrenuh sa teme. Željela sam reći kako život piše čudesa. Nevjerojatn, kako možete trenutkom svoga užasa (smijeh 5556 ljudi), razveseliti i nasmijati one osobe koje u tome trenutku stravično pate. Zato mi žao nije i zato mislim da smijeh stvarno krpa svaki kutak ljudske tragedije.
Sada da se vratim svom neslaganju sa staklenim i inim površinama. Svi znamo ljepote Plitvičkih jezera. Uživam u njima svake godine i jedva čekam 31.04.2006 da ih ponovo pogledam. Kada moje oči počivaju na ljepoti koje voda i priroda stvoriti mogu, zaboravim sve ružne strane svoga života. Stopim se sa prirodom i na trenutak postanem nešto predivno. Postanem dijelom prsta Božjega. Sklad između mira i svakodnevnoga života. U silnom uživanju, ne mislim baš da voda može biti tako prozirna i tako varljiva. Ako znate ono mjesto gdje ljudi prilikom obilaska bacaju novčiće za sreću (lude jedne to je kažnjivo i narušava sklad, ne bacati novčiće u jezera!!!), tamo, baš tamo, poželjela sam odmoriti svoje noge. Lijepo se sjedoh na stazicu (upozorava Sunce da pazim, jer je moguće da je voda puno višlja nego se to meni čini), zamahnem nogicama i hopla. Mokra do koljena. Strašno. Koliko se meni činilo voda je bila jako daleko od mene, duboko dolje, ne tako visoko. Umire Sunce od smijeha. Tvrdi da je pametnije isprobati rukom gdje je razina vode nego nogama. Da stvar bude gora, vani je bilo ugodnih planinskih 19 stupnjeva. Puhao je vjetar a ja sva mokra. Ali onako dobro mokra. Nisam ni hodati mogla jer su mi se svakim korakom prsti smrzavali, šljapkala je voda okolo moga hodajućeg prostora. Naravno, baš su u tom trenutku morali prolaziti svi ini Japanski i Kineski turisti, valjali se od smijeha i naslikavali me. Još bum osvanula na naslovnicama časopisa. Kao ono čudo hrvatske mladeži. Na kraju svega, kada prste više osjećala nisam, skinuh tenesice, čarape, trenirku navukla do uha i hodala bosa. Valjda je voda i zrak ljekoviti dar jer nisam čak ni hunjavicu dobila.....

Objavio Namarie od prstena u 11. travanj 2006 12:10:00 | 5 komentara

Svađa ili osveta?

Bilo jednom, ne pamatim dana niti mjeseca, ali pamtim ludu zvonjavu mobitela (neću pisati o ratu krvoločnom, da se ne zabrinete, ovo je rat druge vrste). 48 sati neprestano. Uljudno se javljam na svoj mobitel. Uljudno me gospoda (muška pretežno), počinju onako u čudu ispitivati. "Oprostite, dali ste oglas u novinama" ili "Pročitao sam Vaš oglas na internetu". Oglas? Kakav oglas? Vrtim film, jel možda šef dao nekakav oglas na internetu za posao ili...Ma nije, pa ne bi davao moj broj mobitela, a da me ne upozori da će me netko zvati. Oglas? Nemam pojma. U pravilu, nekolicini muškaraca sam uspijela objasniti da je riječ o nekakvoj pogrešci. Oni su bili dovoljno pametni da shvate da nekada stvarnost nije ono što se nama čini. Oglas je uglavnom glasio nekako ovako (pročitala ga u Plavom oglasniku).
Prodajem novi Clio, godina 2002 (valjda), kilometara (ubite me nemam pojma), full oprema, registriran nedavno. Cijena povoljna (znam da je bila neka mizerija)
Pokušavam objasniti nervoznim pozivateljima, da je to nekakva šala, koja bi budala tako jeftino prodavala auto??
Oni pak meni objašnjavaju, da postoje budale kojima hitno novci trebaju.
Znam, znam ali po to cijeni????
Uglavnom, upoznah valjda 86 muškaraca putem mobitela. Izluđena sam bila. Zovem Oglasnik i pitam ih kako mogu dati broj mobitela u oglas a da ne provjere čiji je to broj (kako Vas pizzerije traže broj telefona, pa Vas nazovu da provjere da li ste stvarno Vi naručili?). Objašnjava mi gospođa da ne stignu. Objašnjavam ja njoj da je to meni jasno, ali da sam na rubu samoubojstva. Prvo zato jer ne mogu ni na WC otići, a drugo zato jer ima neugodnih sugovornika, koji mi nabijaju na nos zajebavanje sa takvim po život važnim stvarima. Pa što sam ja kriva???. Kaže draga gospa, da izdržim još dan, kada izlazi novi oglasnik.
Dođe i taj dan. Sada je bilo vrijeme za istraživanjem krivca. Našoh ga u sekundi. Bilo je dovoljno da prijatelju pogledam u oči i umro je od smijeha. Rekoh mu da od sada spava sa jednim okom otvorenim, jednim uhom načuljenim, jer sam spremna na osvetu. Tražila sam pravi način i nađoh ga. Odlučila sam dragoga prijatelja prijaviti na SRCOLOVKU. Ima sreće, taman je snimanje završilo, pa je to propalo. Sada sam ga naime prijavila na onu glupost od RTL-a nešto o ljubavi. Nemam pojma kako se emisija zove. Doći će i on na red. Samo neka čeka. Stavila sam i ja oglas u oglasnik za njega.
Gospodin u najboljim godinama, traži mladu, sposobnu damu za druženje u noćnim satima. Dobro situiran i vlasnik svojega poduzeća.
Tragedija ovoga dobroga oglasa, bila je u tome, da sam od silne žurbe, dala krivi broj mobitela, pa je te pozive, zainteresiranih dama dobio netko drugi.
Sigurno mu nije bilo jednostavo otkantavati sve te silne ženturače. Ali tko zna možda sam mu našla ljubav života...
Između ostaloga, granica rata prelazi granicu neukusa. Zvoni telefon (doma naravno). Promjena glasa.
"Dobar dan, pročital sam u oglasu da prodajte svinje, mislim odojke, male."
A? Kakve svinje? Jesi normalan?
Opet isto. Samo, što je mnogo teže objasniti starijim ljudima, da je ovo neka šala, ipak ne kupuju svinje, isti oni dečki koji kupuju auto. Dečke nekak otkantaš, ali gospodu i gospe sa sela....................
Dođem na kavu, pogledam prijatelja, a on mrtav hladan. Kune se da nije on. Vjerujem mu. A tko je? Doznala sam godinama kasnije. Pas kosti sada se još i njemu svetiti moram.....
Rekoh sama sebi, da ćemo se svi međusobno zaratiti. Ne mislim onak raskidom prijateljstva, to u obzir ne dolazi, ali kada počne osvećivanje...

Objavio Namarie od prstena u 10. travanj 2006 11:43:00 | 2 komentara

U tramvaju ili kako opravdati nemogućnost vođenja ljubavi

Namjerno Vam predah ovo pisamce danas. Pošto je petak. Ako požljivo pročitate, vidjeti ćete tašto baš petak. Hihihihihi. Eto opet ulovih nešto malo vremena da Vas posjetim. Imam toliko toga za reći a ne tignem. U ponedjeljak šaljem odiseju o ovim danima, razmišljanjima, problemima. Al, naravno stignem iznjeti jedan problemčić ili po Španjolskom problemčito.
Lijeno moje dupe jučer je baš odlučilo sjediti u javnom gradskom prijevozu ili ti po naški "plavoj tici", broj 17. Je posjela sam samu sebe na tapicirane stolcove (ne na dav ili tri na jedan, al pošto sam tako već napisala, ne da mi se sada ispravljati). Stane tramvajček na stajalištu (sjedila sam punih sekundu) i eto jedne prave. Kaput, naravno od krzna pravoga tome , lijepa frizurica i lijepo dotjerana kokoš od 65, u naletu, poput uragana Katrina, dotrči do mene i prostrijeli me pogledom. Sledih se. Padne mi na pamet misao da bi i mene mogla tako nositi oko svoga, namežuranog, ishlapljenog i zlog tijela. Požrtvovno se ustanem i ustupim svoje jednosekundno sjedeće mjesto ubojici. E, sada dolazi pravi problem. Meni se prokleto sjedilo. A kada ja nešto hoću....Tako, uzmem mobitel i nazovem Sunce. Pita on mene kaj ga zove, a otišla od doma prije minut. Kažem da me boli trbuh (čista, iskonska laž). Pita me zašto. Odgovaram onako u bolovima na sav glas, da se plava tica orila, da stvarno ne znam kako ću izdržati ovo trudnoću (od trudnoće ni t, meni se samo jakoooooo sjedilo), kada ne mogu niti u tramvaju sjesti, moram stajati, tramvaj koći i ljudi strašno smrde. Najednom dobih ponude, (kao i gospon onaj ružni nogometaš sa čubama iz Brazila, a ako me moje "poznavanje" nogometa ne vara sada igra u Barceloni) za čičnuti se. Lijepo se nasmijah i iskomentirah sa jednim maldim gosponom, kak su ti stari bešćutni. Neka i oni malo slušaju, mi tako svaki dan. Prošlo mi kroz um da će netko pomisliti da ja ne volim staru populaciju RH. Ma to uopće nije istina, ja ih naprosto, jednostavno, ne mogu shvatiti. Odlučih poslati cijenjenom ZET-u (Zagrebačkom električnom tramvaju) molbu da uvedu duple tramvaje. Ovak sam ja to sebi zamislila. Jedan na kojima će velik slovima biti ispisano "ZA ONE STARIJE OD 60", i jedan za onaj ostatak. Naravno kazneno bih gonila sve ove koji imaju iznad 60, a uđu u naš drugi tramvaj sa namjerom da sjede. To bi bilo najfer. Eto toliko danas od mene maloumne građanke drugoga reda iz grada Zagreba. Uživo naravno.

MOJOJ DRAGOJ
Tokom protekle godine probao sam sa tobom voditi ljubav 365 puta. Uspio sam 36 puta, sto je u prosjeku jednom u 10 dana. Evo liste koja ce ti pokazati zasto nisam uspijevao cesce:
- 54 puta stoljnaci nisu bili cisti
- 17 puta je bilo suvise kasno
- 49 puta si bila previse umorna
- 20 puta ti je bilo previse toplo
- 15 puta si se pretvarala da spavas
- 22 puta si imala glavobolju
- 17 puta si se bojala da ne probudimo djecu
- 16 puta ti je doktor zabranio seks
- 12 puta ti je bio los datum u mjesecu
- 19 puta si se morala rano probuditi
- 9 puta si rekla da ti nije do seksa
- 7 puta si izgorjela na suncu
- 6 puta si do kasno gledala televiziju
- 5 puta nisi htjela pokvariti novu frizuru
- 3 puta si rekla da bu nas culi susjedi
- 9 puta si rekla da bu nas cula tvoja majka

Od onih 36 puta kad smo uspjeli voditi ljubav, seks nije bio zadovoljavajuci iz slijedecih razloga:
- 6 puta si lezala kao klada
- 8 puta si me podsjetila na pukotinu na plafonu
- 4 puta si mi rekla i da napokon zavrsimo sa tim
- 7 puta sam te morao probuditi da ti velim da sam svrsio
- Jednom sam pomislio da sam te povrijedio posto sam primijetio da se ludacki treses

MOM DRAGOM
Mislim da si malo pobrkao stvari. Evo razloga zasto od mene nisi dobio vise nego sto jesi:
- 5 puta si dosao kuci potpuno pijan i za macku pomislio da sam ja
- 36 puta nisi uopće dosao kuci
- 21 put ti se nije dalo
- 33 puta si svrsio previse brzo
- 19 puta ti se spustio prije seksa
- 38 puta si radio do kasno
- 10 puta si imao grceve u nogama
- 29 puta si morao ranije otići na spavanje zbog sutrasnje košarkaške tekme
- 2 puta si se potukao i udarili su te bas u testise
- 4 puta ti se zaglavio u ciferšlusu
- 3 puta si bio prehladen i šmrcao si
- 2 puta si bio povrijeden na košarci
- 20 puta si izgubio volju za seks zato sto si cijelog dana mislio na to
- 6 puta je tebe boljela glava
- 98 puta si bio zauzet gledanjem nogometa i kosarke

A sto se tice onih 36 puta kad nam se seks dogodio, ali nisi bio previse zadovoljan, evo objasnjenja:
- Kao klada sam lezala onda kada si se bacio na krevet, a mene profulao, i poceo napadati posteljinu
- Nisam govorila o pukotini na plafonu, vec sam te pitala da li vise volis da budem gore ili dolje
- Kada sam se onako ludacki tresla, bilo je zato sto si me toliko jako pritisnuo da sam se borila za zrak

Na kraju ovog simpaticnog teksta koji kruzi internet galaksijom stoji poruka:
cim ga procitate, morate ga proslijediti dalje, na sedam novih adresa. Ako to napravite, petog dana ce vas netko nazvati i reci vam da vas voli. I jos pise da to nije sala, da ova igra traje od 1996.god. i da prekidanjem ovog lanca mozete upasti u nevolje tokom vasih buducih ljubavnih veza.

Evo jos nekih pravila:
ako poruku procitate u PONEDJELJAK, dobiti cete novac,
ako je procitate u UTORAK pred vama je ljubavni uspjeh,
ako je procitate u SRIJEDU ocekuje vas poslovni uspjeh,
ako je procitate u CETVRTAK ispuniti ce vam se sve zelje,
ako je procitate u PETAK imati cete jedan "vruc" susret,
ako je procitate u SUBOTU imati cete vazan telefonski poziv.

Objavio Namarie od prstena u 7. travanj 2006 13:04:00 | 6 komentara

Zaleđe ili kakve veze ima Matija Gubac sa tamponima?

Da li Vam je poznat onaj osjećaj, da postoje stvari u životu koje nikada nećete naučiti? Ne mislim sada na cijelo svjetsko znanje ili ono što onaj drugi zna, već ono što ste toliko puta u životu učili i nikako da uđe u Vaše glave? Znate ono?
Ovaj post potaknut je jučerašnjom utakmicom Arsenal vs. Juventus (valjda jesu oni igrali?). No uglavnom, imam problema sa zaleđem. Ne, nemorate mi objašnjavati što je to. Znam dobro pravila zaleđa. Znam gdje stoji (trči, leti) igrač obrane, igrač napada i gdje je lopta u tom trenutku, ali za ništa na svijetu u žaru igre 20 muškaraca + 2 na golu i jedne lopte, neću uočiti taj famozni nogometni prekršaj.
Gledamo tako mi jučer utakmicu, muškarcovi nervozno grizu nokte i vriše: Zaleđe! Zaleđe!
Zaleđe? Gdje, kako, tko?
Jaoooo Galadlier pa zar opet ne vidiš?
Ne ne vidim...
Dižu se, nabijaju prste na ekran (malo ih elektricitet strefi), i pokazuju mi. Ko tele piljim, gledam i ne kužim. Znam da ih je bilo devet (na jučerašnjoj utakmici), ja ni jedan nisam shvatila, što je velika sramota za kćerku nogometaša. Već su pomalo ljuti na mene, gledamo usporenu snimku, pitaju jel vidim, onako spustim glevu i velim: Aha! Moš misliti....
Druga stvar koja mi nikada neće ući u glavu je godina kada je bila Seljačka buna. Nevjerojatno. Pozapamtila sam sve famozne godine u Rimskom imperiju, vladavini Hasburgovaca, povijesti Hrvatske, Europe. Sve važne povijesne činjenice, naučila sam pisati glagoljicu (onda kada sam bolesna bila iz čiste dosade..). Stvarno, sve što sam učila ostalo mi je u glavi, ali godina Seljačke bune...Ne i ne. I sto puta je ponoviti u jednom danu mogu, ali ne. Čak sam iz čiste opsjednotosti time, stavila godinu kao PIN na mobitel. I naravno, kada samo sebe upitam nemam pojma. Jednostavno ne ulazi u glavu.
Znam, da nemam ja taj problem jedina. Sin moje drage kolegice dobro barata sa Engleskim jezikom, ali nikako mu u glavu od svih engleskih riječi ne ulazi pojam kako se piše Utorak i Srijeda..Potpuno ga razumijem....
Nekako svaki dan napišem jednu od svojih mudrosti, ali ova danas je ipak previjenac...
Jeste li ikada čuli, da jedna dama izgubi nevinost sa tamponom?
Niste? E evo onda čitajte. Urezao mi se taj događaj duboko u pamćenje, kako i ne bi ipak je to moje prvo seksualno iskustvo....
Bilo je ljeto, vrućeine teške (jahao mrtvac na konju pješke (sjećate se toga??)), a ja dobih dragu crvenu prijateljicu. Odlučila sam, a reklamama potaknuta (naravno) staviti tampon po prvi puta. Nekako sam ja to namjestila uz silnu podršku prijateljica i kao frajerica se uputila na plažicu. Dobro mi je bilo u moru nekih pet minuta, dok se u moj mozak nije uvukla paranoja da će taj tampon naprosto iskliznuti iz mene. Ništa, kaj bum ga malo namjestila (kupila sam najduže moguće tampone (srećo mamima)). I sada..Idem ja njega malo pogurnuti, prst dužine (uzimam ravnalo i mjerim...) 8 cm (imam duge prstiće) i još duljina tampona, (ne sjećam se...). Kada zbrojite te dvije vrijednosti...
Lijepo sam se namjestila i tras....Auuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu. Boli, boli. Hodala sam po plaži kao da mi je netko ježa u gaće ubacio......
Da bi stvar gora bila, od bolova u moru sam još i na morskoga ježa stala.....No da ne mislite da sam si ja nešto umislila ili da je to možda nekakva greška bila, ova moja savršena strategija gubljenja nevinosti, bila je potvrđena od liječničke struke. Čemu čuđenje, i plivačice ponekad od plivanja izgube nevinost...
Ali nije ni to toliko stravično, barem nisam majčici se pravdati morala, zašto moje nevinosti više nema......

Objavio Namarie od prstena u 6. travanj 2006 9:11:00 | 1 komentara

Ponedjeljak........

Veselih se ovom vikendu. Već sam se vidjela, u krevetu, pred TV-om, na kavama....na kraju od mog idealnog vikenda..ništa. Prvo, nekome palo na um da se odemo malo okupati u toplice. Naravno, zašto ići u toplice u normalno vrijeme, jednostavnije je mene dizati u sedam ujutro. Subota, sedam ujutro. Izgledam kao da mi je netko jelo pred očima oteo. Sunce moje (suprug), držao je određenu distancu. Znao on kakva sam ja. Subota, sedam ujutro. Ajde, otvorim oči, dignem se. Popapamo i krenemo putem toplica. Bilo bi dobro ponekad poslušati nekakvo izvješće u stanju na cestama, pa onda valjda ne bi upali u gužvu na zatvorenoj Škorpikovoj. Naravno, muško kao muško, sav se uzrujao, prokleo i promet i ceste. Ja sam proklela njega i njegovo živčanjenje u subotu u osam ujutro. Nekako, ne znam kojim čudom, izvukli smo se iz grada Zagreba i krenuli na nogle lagane. Mislim, uopće nisam sumnjala da će još pokoji put fulati skretanje ali eto....Tako došli mi do famoznih toplica, prosjek godina oko 91, a ja najljepša tamo. Naravno kada nije bilo nikoga mlađega od mene i barem mojih godina. Malo me zabolio želudac, od tih visećih kožnih ljuski, nisam više ni gledati mogla, pa sam uživala gledajući zategnutu mladenačku kožu spasioca, koji doslovce izgleda kao da ga je brod pronašao na pučini. Na što sam samo spala...A šta ćeš?..Zaključili smo Sunce i ja da je najbolje da odemo na masažu i doma. I naravno da je na puto do doma još poneki put fulao ulaz u Zagreb, srećom da su putokazi tako maleni. Optužio je mene za svoje smušeno stanje, jer sam se cijeli dan prešetavala u badiću pred njim. Objasnih mu da je to na bazenim normalno, no ako njemu to odvlači pozornost, mogu ja i u skafanderu se kupati....Eh što ti je muško....Čim sam ušla u stan, obasjalo me prljavo suđe, razbacani kreveti i hrpetina robe po stanu. Oduševila me i poruka majke moje da je misa za baku u sedam sati. Zaključila sam da je najbolje se prpustiti struji zadataka i ne razmišljati o nekakvom famoznom mirnom vikendu. Sunce me samo pogledao i rekao da ću se odmarati kada ću stara biti.....

Objavio Namarie od prstena u 20. ožujak 2006 9:01:00 | 3 komentara

Mudrosti...

Mudrosti:

Vjeruj u Boga, ali zaključavaj auto....

Želim Vam svim, svim majkama, očevima, sestrama i svoj braći, svima tužnima, ucviljenima, depresivnima i napuštenima. Svim blogerima na cijeloj svijetskoj blogosferi. Svim virtualnim prijateljima, čitačima i posjetiteljima. Želim svima ugodan vikend. Jedan misao za Vas...

Sanjaj, ono što bi želio sanjati.
Pođi tamo, gdje god da želiš poći.
Budi, što želiš biti.
Jer imaš samo jedan život i samo jednu mogućnost, da stvoriš sve što želiš stvoriti.

Objavio Namarie od prstena u 17. ožujak 2006 14:40:00 | 5 komentara

Eto i mene....

Došla ja kao veliko pojačanje. Narvano šalim se pomalo. Volim škrabati bedastoće a to koliko možete provjeriti svu moju prošlost na
drugom blogu. Još kad skužim kak da ga tu umetnem, nema mi ravne. Veliki i lijepi pozdrav do malo kasnije.
Poštovani....
Svi Vi koje ste pročitali ovaj moj post. Totalno sam antitalenat za stavljanje dragih blogera na nekakve liste. tek sam shvatila bit svega toga na onome drugom blogu. Čekajte da prokljujem sustav pa ste svi Vi gore. Pozdrav

Objavio Namarie od prstena u 17. ožujak 2006 11:43:00 | 4 komentara